Vitamin C u kozmetičkim proizvodima
Jedna od prvih asocijacija koju vežemo uz prehladu, gripu i imunitet je vitamin C. Premda je prošlo pola stoljeća od Paulingove knjige o utjecaju vitamina C na prehladu, svako toliko se pojavi neki „istraživač“ koji će ga spremno proglasiti lijekom za sve, od prehlade do karcinoma.
Neka istraživanja ukazuju na nedovoljnu bioraspoloživost vitamina C u koži nakon oralne primjene, a poznato je da ga ljudsko tijelo zbog nedostataka enzima ne može samo sintetizirati, pa se topikalna primjena nameće kao odgovor. Djelotvornost vitamina C je, dakle, već urezana u našu podsvijest, marketinški potencijal je golem, stoga gotovo da i nema razvikanijeg imena u industriji kozmetike koje nema serum, ili sličan proizvod s ovim sastojkom u svom asortimanu. Investirati u studije koje bi opovrgle učinkovitost C vitamina nije s apekta marketinga i profita jednostavno logično.
Potencijalna štetnost topikalne primjene C vitamina ogledala bi se u njegovom prooksidativnom djelovanju u reakciji s ionima metala poput željeza ili bakra (Fentonova reakcija), a čija prisutnost na koži može biti uvjetovna i okolišnim zagađenjem i drugim kozmetičkim proizvodima (npr make-up). Posljedica je moguća iritacija kože, te deterioracija kolagena i elastinskih vlakana. Brojne studije potvrđuju suprotno, djelovanje C vitamina kao antioksidansa koji suzbija slobodne radikale, koji nastaju pod djelovanjem Uv zraka ili kao nuspojava normalnog metabolizma kože. Vitamin C je također potreban kao kofaktor za različite enzime, među kojima i prolil hidroksilazu i lizil hidroksilazu koje sudjeluju u biosintezi kolagena.
Čitav niz kliničkih studija pokazuje povećanu sintezu kolagena nakon korištenja C vitamina. Nadalje vitamin c inhibira enzim tirozinazu, što sprečava nastanak i intenzitet hiperpigmentacija. Na internetu se mogu pronaći i napisi o tahifilaksiji tj svojevrsnoj toleranciji na C vitamin. Definicija tahifilaksije je: smanjen odgovor organizma na određeni lijek ako se ponovno primjeni nakon kratkog vremena. Nastaje zbog potroška transmitera ili medijatora putem kojega lijek djeluje, ili zbog desenzibilizacije receptora na koji se djeluje lijekom.
Vjerojatno ste se susreli s pojedincima koji cijeli život osim sapuna i vode i eventualno Niveje nikad ništa nisu koristili, a zadovoljni su i ponosni na svoj ten. E pa u prijevodu, tahifilaksija znači da u slučaju da vam osim vode i sapuna i eventualno Nivee ipak padne na pamet koristiti C vitamin u zreloj dobi, on neće biti učinkovit, jer ste rano započele s uporabom istog. S obzirom na mehanizam djelovanja C vitamina i dostupne podatke ova tvrdnja je znanstveno neutemeljena. No i u slučaju tahifilaksije ta pojava bi vjerojatno bila reverzibilna, ili drugim riječima, nakon kratke pauze C vitamin bi mogli koristiti s jednakom učinkovitosti. Pojedina istraživanja upućuju na protuupalno djelovanje topikalnog C vitamina i njegovu primjenu kod stanja kože kao rozacea i akni, te poticanje zarastanja rana i sprečavanje postupalnih hiperpigmentacija. Prema dostupnim podacima vitamin c je relativno siguran za primjenu, odnosno samo u rijetkim slučajevima, kod pojedinaca s hipersenzitivnom kožom, su moguće ozbiljnije iritacije u smislu crvenila, peckanja i suhoće. Ipak, potreban je oprez kod primjene u području oko očiju.
Aktivni oblik c vitamina- L askorbinska kiselina je nestabilan, naročito pod utjecajem svjetla, pa su proizvođači kontinuirano u potrazi za kemijski stabilnim i fiziološki aktivnim oblicima i pakiranjima koja omogućavaju najbolju učinkovitost. Jedno od pitanja koja se često postavljaju je koncentracija c vitamina u serumu.
Prema dostupnim podacima učinkovitost je proprocionalna koncentraciji do otprilike 20%, ali pored toga treba voditi računa i o obliku u kojem se vitamin c nalazi u proizvodu, jer o tome ovisi da li će dospjeti u kožu u adekvatnoj količini i/ili proći pretvorbu u fiziloški aktivni oblik. Optimalna koncentracija dakle ovisi o obliku, no u većini slučajeva za zamjetnu djelotvornost je nužna koncentracija viša od 8 %. Koncentracije iznad 20% ne pokazuju povećanje učinkovitosti, ali se povećava mogućnost iritacije kože, stoga većina renomiranih proizvođača koristi koncentracije u rasponu od 10 – 25%.
L askorbinska kiselina je vjerojatno najproučavaniji i biološki aktivni oblik. Radi se o hidrofilnoj, nestabilnoj molekuli, koja zbog hidrofobnog karaktera rožnatog sloja kože i naboja same molekule slabo penetrira. Snižavanjem ph ispod 3,5 postiže se bolja stabilnost i penetracija. Dodatak ferulične kiseline snižava ph i povećava antioksidativni kapacitet proizvoda.
Napominjem da oni s osjetljivom kožom koja reagira na kiseline prvo isprobaju na malom djeliću kože djelovanje proizvoda. Brojni proizvođači stoga koriste stabilnije, „nekisele“, lipofilne i esterificirane oblike vitamina C koji su stabilni pri višim, neutralnim ph vrijednostima. Neki od njih su: magnezijev askorbil fosfat, natrijev askorbil fosfat, askorbil tetraizopalmitat, askorbil palmitat, askorbil glukozid, askorbil metilsilanol pektinat…. Kod ovih oblika dakle ostaje pitanje brzine penetracije i stupnja pretvorbe u askorbinsku kiselinu, pri čemu svaki proizvođač ističe komparativne prednosti upravo oblika kojeg koristi u svom proizvodu. Jednoznačnih studija koje bi neki oblik proglasile najboljim za sada, barem koliko je meni poznato, nema.
Na kraju, mogu zaključiti da je vitamin C jedan od najproučavanijih i relativno sigurnih sastojaka za primjenu na koži, koji će opravdati svoju ulogu ukoliko su naša očekivanja razumna i ukoliko se pri korištenju držimo preporuka dermatologa i proizvođača.
