Mauricijus – rajski otok usred Indijskog oceana

Republika Mauricijus otočna je država u jugozapadnom Indijskom oceanu sa obalom dugom 330 km od čega čak 150 km čine bijele pješčane plaže.

Od obale istočne Afrike udaljena je oko 2000, a od Madagaskara 850 kilometara. Klima je tropska; zime su tople i suhe, a ljeta vruća i kišna. Ljeto traje devet mjeseci, a u zimskih mjesecima temperatura ne prelazi 25 stupnjeva. Među najpopularnijim je svjetskim turističkim odredištima i turizam se rapidno razvija postajući jedna od glavnih gospodarskih grana.

Aerodrom na koji smo sletjeli iz Dubaija ugodno nas je iznenadio. Dočekala nas je moderna zračna luka, puna užurbanih putnika i s mnogobrojnim letovima najpoznatijih svjetskih zrakoplovnih kompanija. Kako su nam poslije objasnili, dobra povezanost i razvijen zračni promet izrazito su važni jer je to gotovo jedini način za posjet tom udaljenom i izoliranom otoku usred oceana te ključni faktor u galopirajućem razvoju turizma.

Gotovo cijelu obalu otoka obrubljuje koraljni greben u koji udaraju snažni, veliki valovi najtoplijeg oceana, čineći svojevrstan štit kako od samih valova, tako i od morskih pasa, stvarajući tako mirne lagune koje omogućuju sigurno plivanje, ronjenje i uživanje u ostalim vodenim spotovima.

Otok naseljava oko 1.200.000 stanovnika, najviše Indijaca i Pakistanaca (67%), Kreolaca (28%) i Kineza (4%). Kreolci su potomci robova iz Afrike i s Madagaskara, dovedeni za vladavine Francuza, a tijekom britanske vladavine dovedeni su robovi s indijskog potkontinenta, čiji potomci danas čine većinu stanovništva.
U potpunoj harmoniji i miru žive pripadnici različitih naroda i religija; hinduisti, katolici, muslimani i budisti.

Stanovnici Mauricijusa iznimno su ponosni na idiličan suživot i toleranciju. Istinska atmosfera harmonije i mira vidljiva je na svakom koraku, a domaćini će vas redovito pozdravljati blagim naklonom, osmijehom i rukom na srcu. Takvoj smo divnoj gesti s punim srcem uzvraćali, osjećajući dodatnu zahvalnost što možemo uživati u tom djeliću raja.

Posvuda su stabla s divnim cvijetovima, a posebno nas je oduševio cvijet Plumeria frangipani, koji domaćini obožavaju te ga nose iza uha, u vijencima oko vrata ili glave te rado daruju gostima.

Glavni grad, luka i upravno središte je Port Louis koji su osnovali Francuzi 1737. godine i nazvali ga u čast francuskog kralja Luja XV.
Službeni su jezici engleski i francuski, a govore se i kreolski (sličan francuskom) te hindu. Iako se u svakodnevnom životu stanovnici radije koriste francuskim jezikom, sasvim solidno govore i engleski.
Godine 1968. pod vodstvom Sir Seewoosagur Ramgoolama, Republika Mauricijus postala je neovisna, a njezina povijest tipična je za većinu nekadašnjih kolonija.
Otok su otkrili Portugalci 1505. godine, ali je ostao nenaseljen do kolonijalizacije Nizozemaca 1638., koji su ga nazvali po princu Mauriceu. Pod francuskom upravom od 1715., prozvan Île de France, bio je naseljen francuskim kolonistima čije su plantaže obrađivali robovi iz Afrike (Mozambik) i s Madagaskara. Godine 1810. zaposjeli su ga Britanci i vratili ime Mauricijus. Prvi parlamentarni izbori održani su u kolovozu 1967., a neovisnost je proglašena 12. ožujka 1968. godine.

Republika Mauricijus demokratska je država i jedna od najrazvijenih zemalja Afrike sa stopom nezaposlenosti od 7 %.

Ostaci britanskog kolonijalizma vide se i u upravljanju vozilima lijevom stranom, što vas ne treba obeshrabriti da unajmite automobil i obiđete otok jer ima malo križnja i skretanja te vam vožnja neće predstavljati nikakav stres, a možete istražiti čitav otok. Britanci su, osim vožnje lijevom stranom, ostavili i konjske utrke kao nacionalni sport, a u Port Louisu je još 1912. osnovan konjički klub.

Prvo što ćete primjetiti jest da Mauricijus prekrivaju nepregledna polja šećerne trstike, čiji je uzgoj glavna poljoprivredna djelatnost, a koja okružuju visoke vulkanske planine.

Čak 90% obradive površine čine upravo polja trstike. Danas mladi ne žele raditi u tvornicama trstike jer je to težak i slabo plaćen posao te radije odabiru daljnje obrazovanje i bolje plaćene uredske poslove. Stanovnici jako vole šećer i masovno ga konzumiraju. Stopa dijabetesa je oko 30 % što se djelomice pripisuje i utjecaju Zapada, Coca Cole i rafiniranih slatkiša.

Mauricijus je poznat i po plantažama čaja, a obilazak najstarije plantaže Bios Cheri bit će nezaboravno iskustvo za sve ljubitelje vrhunskog čaja.

Stabla kokosovih palmi su posvuda i stanovnici rado piju kokosovu vodu, upravo iz svježe ubranog ploda, a i mi smo uživali u njoj.

150 godina za istrebljenje ptice dodo

Jedan od simbola države koji se nalazi i na grbu Republike Mauricijus je ptica dodo. O ptici dodo slušati ćete priče i legende na svakom koraku. Naselile su se na Mauricijusu prije 4 milijuna godina. Kako nisu imale prirodnih neprijatelja, tijekom evolucije izgubile su moć letenja. Živjele su na zemlji hraneći se voćem koje je padalo sa drveća. Ptica dodo, koja je težila i do 25 kilograma, bila je odličan izvor mesa i proteina pa su ih Portugalci, odmarajući se na otoku na putu prema Indiji, lovili i uživali u ukusnom mesu. Nakon odlaska Portugalaca, dolaze Nizozemci koji ovaj put osnivaju pravu koloniju i donose sa sobom domaće životinje, uključujući svinje pa i majmune, a uz brodove dolaze i štakori koji se poslije naseljavaju na otoku. Sve te životinje hranile su se jajima ptice dodo, čime su vrlo brzo dovele do potpunog izumiranja te vrste. Posljednja jedinka ubijena je 1681. godine, što znači da je bilo dovoljno nešto više od 150 godina da se potpuno istrijebi ptica dodo.

Posjet botaničkom vrtu Pamplemousse, koji je osnovan u 18.stoljeću kao vrt kuće francuskog konzula Pierrea Poivrea, bio je pun pogodak. Poslije je proširen i danas se ondje može vidjeti zadivljujućih više od 650 različitih biljaka. Preko 80 vrsta palmi, baobaba, drva smokava, divovskih bambusa, magnolija, hibiskusa, stabala cimeta raste na tom očaravajućim mjestu.

Najpoznatija je atrakcija vrta je bazen pun velikih vodenih ljiljana sa najvećim cvijetom na svijetu, Victoria amazonica, čiji promjer doseže 2-3 metara.

Naziv Victoria amazonica dobio je po engleskoj kraljici Viktoriji te izvorno raste u rijeci Amazoniji. Najbolje je vrijeme da ga se doživi u punom cvatu, kao uostalom i cijeli taj impresivan vrt, od prosinca do ožujka.

Vrt Pamplemousse dočarava svu egzotiku i raznolikost otočne flore. Čak je i jedna od boja nacionalne zastave zelena, koja simbolizira upravo bujnu vegetaciju otoka, a ostale su crvena koja simbolizira nezavisnost, plava boju oceana, a žuta je simbol sunca.

Le Morne simbol borbe protiv ropstva

Stijena Le Morne Barbant postala je poznata u 19. stoljeću kao sklonište odbjeglih robova dovedenih na Mauricijus iz raznih krajeva svijeta, primjerice Afrike, Madagaskara, Indije i Jugoistočne Azije. Strme i šumovite litice pružale su sigurno utočište, a na njezinu su vrhu napravili malo drveno naselje koje je bilo poznato kao “Marunska republika”. Nakon što je u Britanskom Carstvu zabranjeno robovlasništvo, policija je 1. veljače 1835. godine došla do Le Mornea kako bi obavijestila skrivene robove da su sada slobodni ljudi. No prestravljeni robovi nisu razumjeli poslanike i bacili su se sa stijene kako bi izbjegli ropstvo. Otada taj datum Kreolci obilježavaju kao Godišnjicu ukidanja ropstva.

Stijena Le Morne u usmenoj je predaji na Mauricijusu postala simbolom borbe robova za slobodu i njihove žrtve te je  zbog toga njezin kultivirani krajolik upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi.

Le Morne je vulkanskog porijekla, visine 556 metara, a staze su duge 3,5 km. Crne je boje pa ako želite osvojiti vrh da biste uživali u nestvarno lijepom pogledu na ocean, morate krenuti što ranije jer crna vulkanska stijena upija Sunčeve zrake i vrlo se brzo zagrijava. Mi smo krenuli u zoru i polako napredujući stjenovitim i većinom neuređenim stazama nakon 2 sata uspinjanja stigli do vrha. Vrh stijene je gotovo ravan, a s njega se spuštaju litice do plitke lagune. Sunce je već bilo jako i pošteno smo se umorili, međutim panoramski pogled na Indijski ocean i plažu Le Morne te istočni dio otoka, natjerat će vas da u tren zaboravite na sav umor i vrućinu.

Port Louis, gradska tržnica
Uvijek na putovanjima obavezno posjetim tržnicu da uživam u bojama i mirisima lokalnog povrća i voća. Tržnica u glavnom gradu Port Louisu bujala je ljudima, nakrcanim štandovima, malim kioscima na kojim se pripremala hrana, a mi smo uživali gledajući svo to šareno voće i povrće, razgovarali s prodavačima i degustirali street food koji je sačinjen većinom od morskih plodova te specijaliteta u kojima se najviše osjeća utjecaj indijske kuhinje.

Također možete uživati u odličnom čaju od mente koji je posebno omiljen među domaćim stanovništvom. Tu se također nude različiti tradicionalni suveniri te ljekoviti pripravci.

Hinduističkih i budističkih hramova ima mnoštvo te privlače pogled svojim divnim bojama i oblicima. Okićeni su cvijećem i šarenim vrpcama, a posvuda se širi miris tamjana.

Obavezno posjetite i malo mjesto Chamarel, poznato po prirodnom fenomenu, tlu u kojem se prelijeva čak sedam boja i pored kojeg se slijevaju dvije rijeke oborušavajući se u 100 metarski visok veličanstveni vodopad.

U blizini uživaju divovske kornjače od kojih najstarija ima čak 250 godina.

Na kraju se moram složiti s rečenicom koju je davno napisao Mark Twain : “Čini mi se da je prvo nastao Mauricijus pa onda raj”. Tirkizna boja oceana, bijele pješčane plaže, zalasci Sunca koji oduzimaju dah, jedinstvena flora i fauna i najvažnije topli i miroljubivi domaćini razlozi su zbog kojih se sigurno vraćam na taj čaroban otok, barem u mislima dok sanjarim u hladnom i kišovitom Zagrebu. Jer za to nam i služe putovanja, da se u rutini svakodnevice prisjećamo kako je svijet magično mjesto.