Island – sanjam sada, a uskoro mu se ponovo vraćam

Dugo sam planirala posjet Islandu, toj dalekoj otočnoj europskoj zemlji, prvenstveno poznatoj po svojoj nevjerojatnoj prirodi. Gejziri, vulkani, glečeri, ledenjaci, autohtoni islandski konji, spektakularna crna plaža, ptica puffin, zemlja knjigoljubaca, važne kinematografije, sve sam to u Zagrebu sa zanimanjem proučavala te čekala dan kad ću napokon nogom kročiti na tlo te posebne zemlje.

Island je jedna od zemalja s najvećom stopom pismenosti stanovnika (99,99 %), a kako se njihov jezik jako malo mijenjao tijekom povijest, pa i dandanas mogu bez teškoća čitati srednjovjekovna djela. Književnost se ovdje jako cijeni, a Islanđani pročitaju najviše knjiga po glavi stanovnika na svijetu. Statistike kažu da svaki deseti stanovnik objavi autorsku knjigu. Ljubav prema čitanju vidi se posvuda, prozori obiteljskih kuća i stanova glavnoga grada puni su knjiga jer im očito služe kao police.

Island broji 332.000 stanovnika, a zanimljivo je da ondje ne postoji vojska. Ulogu sličnoj vojsci ima Islandska obalna straža, kojoj je primarna zadaća štititi islandske vode od ilegalnog izlova ribe. Kriminala ondje gotovo i nema, stopa kriminala među najnižima je u svijetu. Čak ni policija ne nosi oružje.

Osim glavnoga grada Reykjavika u kojem smo boravili prva dva dana, ostatak smo proveli u obilasku poznate Golden circle rute. Unajmili smo auto i pet dana uživali u tom nestvarnom okruženju u kojem su se izmjenjivale planine, vulkanska crna tla, slapovi i lagune.

Sletite li u rejkjavišku zračnu luku noću, kao što smo mi u ponoć, iznenadit će vas živost i promet koji se ondje odvija, kao da je podne. Ime grada Reykjavika u slobodnom prijevodu znači zaljev dima, a dali su mu ga prvi doseljenici, jer je pri njihovu dolasku područje bilo obavijeno dimom zbog mnogobrojnih toplih izvora. Islanđani su potomci danskih i norveških Vikinga koji su stigli na otok oko 870. godine.

U gradu živi oko 120.000 stanovnika. Ljeti su temperature niske, oko 15 stupnjeva Celzijevih, a zime su duge i hladne. Reyykjavik je grad zanimljive arhitekture, većina zgrada i kuća su niske te je vrlo malo visokih stambenih zgrada. Na vrhu gradskog brežuljka stoji crkva Hallgrímskirkja koja dizajnom podsjeća na islandske planine, glečere i bazaltne stijene, no još je dojmljivija iznutra zbog elegantnog svoda i visokih, tankih stupova.

Voyager, skulptura na obali, podsjeća na vikinški brod i obvezni je „foto-point“, a nalazi se u blizini nove i moderne koncertne dvorane Harpa. Promet je u gradu zanemariv, stanovnici masovno voze bicikle.

Rejkjaviška luka nudi mnogobrojne ture promatranja kitova i ptica puffina. Puffini su ptice pretežno crnog i bijelog perja s povelikim narančastim kljunom i maskota su Islanda. Žive u kolonijama po obalama i liticama, a Islanđani ih poslužuju u restoranima kao specijalitet.

Želite li u Reykjaviku, odnosno bilo gdje na Islandu dobro pojesti, to će vas jako puno stajati. Cijene hrane i pića su astronomske, a alkohol možete kupiti samo u barovima i restoranima. Visoke cijene opravdavaju nužnim uvozom namirnica, a porezi i nameti na alkohol iznimno su visoki. Za turiste su cijene sulude, no Islanđani se sa svojim visokim prosječnim plaćama mogu s njima dobro nositi i u principu, dobro žive. Samo 1,1 % stanovništva izjašnjava se kao viša, a 1,5 % kao niža klasa, ostalih 97 % sebe klasificira kao srednju odnosno radničku klasu. Klasne nejednakosti u društvu gotovo i nema.

Nekadašnji veliki problem alkoholizma Islanđani su riješili promišljenim preventivnim mjerama i sveli tinejdžersko opijanje na minimum. Svi izvrsno govore engleski jezik. Grad ima posebnu atmosferu; zrači tolerancijom, humorom i opuštenošću.

Naišli smo na bezbroj duhovitih natpisa i grafita po zidovima zgrada i kuća, pločama ispred kafića i autobusnim postajama. Grafitima su ukrasili cijeli grad i zaista su prava umjetnička djela, nenametljivo i duhovito.

Plava laguna jedna je od najposjećenijih islandskih atrakcija čije termalne vode ipak nisu prirodne, kako većina misli, nego su napravljene intervencijom čovjeka. Naime, iz geotermalne elektrane Svartsengi ispušta se voda s temperaturom od oko 37 do 39 °C, puna morske soli, modrozelenih algi, sumpora i bijelog silicija (i mnogih drugih minerala), a raznim procesima, prije nego što završi u bazenima, dodatno se čisti od bakterija.

Tu smo se s mnoštvom ostalih posjetitelja pola dana namakali i opuštali, te mazali lice i tijelo blatom od bijelog silicija, nakon čega nam je koža bila iznimno mekana.

Zlatni krug ili Golden circle je 300 kilometara duga turistička ruta koja povezuje tri najpopularnije znamenitosti Islanda; geotermalno aktivnu dolinu s gejzirima i najveći gejzir Strokkur, slap Gullfoss te nacionalni park Thingvellir.

Inače, gejzir je islandska riječ, a Zlatni krug je popularan i zbog blizine Reykjavika, pa se ove prirodne ljepote mogu obići autom ili autobusom iz Reykjavika u pola ili jedan cijeli dan. Vožnja je ugodna i zabavna, svako malo stajemo jer je gotovo svaki prizor vrijedan fotografiranja. Putem stajemo te hranimo i fotografiramo divne, plavooke islandske konje.

Vozimo se dalje kišnim Zlatnim krugom i nakon 2 sata vožnje od Reykjavika dolazimo do slapa Gullfossa.

Slap Gullfoss je vrlo impresivan, voda s glečera Langjökull slijeva se u rijeku Hvítá koja se potom razlama u dvije kaskade, prvu s visine 11 metara i drugu, dužu s 21 metra, čineći iznimno snažne slapove. Visina zidova kanjona je čak do 70 metara i voda iz slapa protječe u nevjerojatan kanjon Gullfossgjufur.

Slap Gullfoss

Nastavljamo do geotermalne doline i njezine najveće atrakcije gejzira Strokkur, koji svakih 8 do 10 minuta izbaci vodu i paru 20-tak metara u visinu. Miris sumpora koji ispuštaju gejziri, Islanđani kažu, dolazi od smrada kupanja trolova. Inače, Islanđani čuvaju svoju tradiciju, te se priče i legende o vilenjacima i trolovima još uvijek rado prepričavaju.

Nacionalni park Thingvellir poseban je jer je ondje vidljivo kako se Island nalazi na srednjoatlanskom grebenu, podmorskom planinskom lancu dugom 10.000 kilometara i visokom oko tri kilometra. Tu se dotiču euroazijska i sjevernoamerička tektonska ploča. Naime, Reykjavik se nalazi na sjevernoameričkoj ploči dok se recimo istočni Höfn nalazi na euroazijskoj ploči. Zbog toga je Island geološki vrlo mlad i vulkanski vrlo aktivan.

Putem natrag u Reykjavik obilazimo i Kerið, čudesan vulkanski krater s jezerom koji me zbog crvene zemlje pomalo podsjeća na naše Crveno jezero kod Imotskog.

vulkanski krater Kerið

Krećemo „prstenastom cestom“ prema Höfnu udaljenom 450 km. Vožnja Islandom je opuštena, vozi se jednom trakom i maksimalna dozvoljena brzina na otoku je 90 km/h. Najčešći prometni znak je upozorenje za sjedinjavanje traka prije mostova. Naime, mostovi su uglavnom jednotračni, a Island je bogat vodom, pa svako malo prolazite neku rijeku ili rječicu. Krajolik se stalno mijenja; od ledenjačkih kapa preko strmih litica i glečera do doline magme prekrivene mahovinom.

Dolazimo do slapa Seljalandsfossa koji primijetite već s udaljene ceste. Voda pljušti sa 60-tak metara i njezina ljepota i snaga ispunjavaju strahopoštovanjem. Poseban je doživljaj što se možete prošetati iza slapa, što svakako vrijedi mokre jakne i cipela.

slap Seljalandsfoss

Ljepotom nas je oduševila i plaža Reynisfjara koju smo gledali s područja Dyrhólaey. Jedinstvena je zbog crnog pijeska i legende prema kojoj su nekad tu živjeli trolovi koji su pokušavali odvući svoje čamce u more, no uhvatilo ih je izlazeće Sunce i pretvorilo u stijene.

plaža Reynisfjara

U obližnjem selu Viku, koje ima samo 300-tinjak stanovnika, pijemo kavu i nastavljamo put. Najčešći prizor uz cestu su ovce, ali i prekrasni islandski konji.

gradić Vik

U kasno popodne konačno dolazimo u Höfn.To je gradić na jugoistoku Islanda gdje šećemo do obale i uživamo u pogledu preko na ledenjak Vatnajökull i zalazak Sunca.

Ledenjak Vatnajökull dominira cijelim jugoistočnim predjelom Islanda te se prostire na 8100 km² prosječne debljine leda 400-500 m. Proglašen je nacionalnim parkom 2008. godine i još su mu pridodana neka područja tako da je danas najveći nacionalni park u zapadnoj Europi s impresivnih 13.600 km² (13 % površine Islanda). Ledenjak Vatnajökull ispod leda ima aktivnih čak sedam vulkana, čije erupcije nisu neuobičajene.

Pretposljednji dan boravka dočekali smo nama najimpresivnije islandsko prirodno čudo koje nas je ostavilo bez daha; Jökulsárlón, lagunu ledenjaka. Ova atrakcija nalazi se na rubu ledenjaka Vatnajökulla te je zapravo jezero koje okružuju ledenjaci. Jezero se ulijeva u ocean te nosi sante leda na obližnju plažu koja je prema tome i nazvana “Dijamantna plaža”. Sante leda su kao mala umjetnička djela. U prosjeku su visine 30 metara, bijele, ledenjački plave, ali i crne boje, zbog ostataka pepela iz davnih erupcija vulkana.

laguna ledenjaka Jökulsárlón

U ovim teškim vremenima olakšavamo dane smišljajući itinerar ponovnog, nadam se što skorijeg putovanja, ovaj put na sjeverozapad ove bajkovite zemlje.

Sanjaj sada, putuj uskoro moj je moto ovih dana!

photo: maraimare